Kvar u nuklearnoj elektrani Krško

Ljubljana -- U slovenačkoj nuklearki Krško zbog kvara je zaustavljen reaktor. Nadležni tvrde da je situacija pod nazdorom, a Evropska komisija je o tome obavestila članice EU.

Nakon što je juče u 15 časova došlo do curenja vode iz primarnog sistema, postepeno je zaustavljan rad nuklearne elektrane Krško, čiji reaktor je oko pola osam uveče, prvi put posle 15 godina, potpuno zaustavljen. Nadležni tvrde da je situacija pod nadzorom i da nije došlo do bilo kakvih ispusta u okolinu, niti do oštećenja atomskog goriva.

Osoblje nuklearke je već otkrilo kvar, a slovenačka uprava za atomsku bezbednost je saopštila da će popravka početi tek za nekoliko dana, koliko je i potrebno za prethodno hladno zaustavljanje elektrane. Posebna grupa slovenačkih stručnjaka je pratila dosadašnje zaustavljanje nuklearke i ocenila da ne očekuje bilo kakvo slabljenje postojeće situacije.

Istovremeno uprava za atomsku bezbednost je negirala insinuacije, do kojih je u međuvremenu došlo, da su žitelji okoline Krškog preseljeni. Ured je dodao i da nema potrebe za uvođenjem zaštitnih mera, kao i da pomenuti kvar nema uticaja na zaposlene, stanovništvo i životnu sredinu.

Slovenija je o kvaru u nuklearki odmah upozorila Evropsku komisiju, koja je o tome obavestila sve države članice EU. Evropska komisija je sinoć izdala i saopštenje o tome da do sada nije utvrđen bilo kakav negativan uticaj ovog kvara na životnu sredinu. Ipak, Evropska komisija će situaciju budno pratiti, sve dok potpuno ne bude pod nadzorom.

Za to vreme će sve zemlje EU morati da, u predviđenim intervalima, obaveštavaju Evropsku komisiju o merama koje preduzimaju, kao i o izmerenoj radioaktivnosti.

Preti li nuklearka Kozloduj Srbiji

 

Nuklearni eksperti misle da nema opasnosti, drugi stručnjaci su skeptični, a plan delovanja u slučaju havarije – ne postoji
 


Komandna soba bugarske nuklearne elektrane Kozloduj (Foto Beta)

Bugarski parlamentarci su ovih dana izglasali odluku da vlada ove susedne države zatraži od Evropske unije dozvolu za aktiviranje dva reaktora u nuklearnoj elektrani Kozloduj, čiji je rok trajanja procenjen na 2011. i 2013. godinu. Da li bi njihovo aktiviranje predstavljalo rizik po Srbiju? Nuklearni eksperti, koji su, naravno, pobornici ove vrste energije, misle da ne bi, drugi stručnjaci su skeptični. Domaći sistem za ranu najavu radijacionih akcidenata postoji, ali Srbija nema plan delovanja u slučaju havarije. Zakon koji bi trebalo da omogući osnivanje agencije čiji bi stručnjaci doneli plan delovanja upravo je u skupštinskoj proceduri, pet godina otkako je njegova neophodnost istaknuta.

Dva reaktora Kozloduja koje Bugari žele opet da pokrenu, reaktori 3 i 4, ugašena su 2006. godine, pred pristupanje Bugarske EU, na izričit zahtev Brisela, kojem se nije moglo protivrečiti ni nalazom međunarodne ekipe stručnjaka da nema tehničkih razloga za njihovo zatvaranje pre roka. Reaktori 1 i 2 su izbačeni iz pogona 2003. godine, osam godina nakon što ih je američko ministarstvo energije svrstalo u deset najopasnijih reaktora na svetu. U bezbednost reaktora 5 i 6 nije se sumnjalo do septembra 2007. godine, kada je jedan od njih morao da bude privremeno zatvoren zbog kratkog spoja koji nije doveo do radioaktivnog curenja, ali se smatra da su oni danas ipak u dobrom stanju.

Većina građana Srbije atomsku energiju ne pamti po blagodetima, nego po černobilskoj havariji. Dr Ilija Plećaš, koji je na čelu laboratorije za zaštitu od zračenja i zaštitu životne sredine Instituta za nuklearne nauke Vinča, nije jedan od onih koji smatraju da se treba plašiti reaktiviranja Kozloduja, niti bi ga zabrinulo ako bi ponovo bilo pokrenuto svih 17 nuklearnih elektrana koje postoje u krugu od 400 kilometara oko Srbije, mnogo bliže nego što je Černobil. Ovaj stručnjak smatra da je moratorijum na atomsku energiju, koji je u Srbiji zaveden pre 15 godina, i neće isteći još 10 godina, unazadio i našu energetsku sigurnost i naše stručno znanje, budući da se studentima uopšte više ne predaje o mogućnostima nuklearnih postrojenja.

– Samo nestručnost i nepažnja mogu da izazovu katastrofu, što se dogodilo u Černobilu, i njih se treba plašiti, kao što se i hidroelektrana i termoelektrana treba pribojavati mnogo više nego što većina ljudi pretpostavlja. Kada brana na hidroelektrani prsne, kako se dogodilo u Italiji, Brazilu i Indiji, desetine hiljada ljudi nastrada za svega nekoliko minuta. Termoelektrana „Nikola Tesla” izbacuje 326 kilograma sumporne kiseline u radijusu od 100 kilometara iako je dozvoljeno samo 20 kilograma, što je permanentna tridesetostruka katastrofa. Stručnjaci u Kozloduju su vrsni, obučavani su na Zapadu i u Rusiji, reaktori su pre nekoliko godina, kada sam ih ja obišao, delovali ispravno, impresivno i nimalo zastrašujuće – seća se dr Plećaš.

Mnogo zapuštenije, doduše na fotografijama, Kozloduj je izgledao profesoru dr Ištvanu Bikitu, predsedniku regulacionog tela za radijacionu i nuklearnu bezbednost Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj, ali i on smatra da bi bilo preuranjeno već sada se pribojavati. Smirenost profesor dr Bikit temelji na komplikovanoj proceduri za ponovno stavljanje reaktora u pogon. Verovatno je da su Bugari u međuvremenu kontrolisali ugašene delove Kozloduja, što je obavezno za svaki reaktor koji i sadrži gorivne elemente, objašnjava on, ali najvažnije je što EU izvesno neće dati odobrenje za aktiviranje dok se stručnjaci Agencije za atomsku energiju iz Beča ne uvere da nema rizika od akcidenta.

Naravno da svako pokretanje reaktora, naročito onog koji je bio ugašen, može da bude opasno, ali zato i postoji tako složena procedura. Naš je problem što plan delovanja u slučaju akcidenta nije izrađen, mada na Zakon o zaštiti od jonizujućeg zračenja i nuklearnoj sigurnosti, kao i na uspostavljanje agencije koji bi napravila plan, čekamo pet godina. Plan je neophodan jer smo osamdesetih godina prošlog veka, u vreme Černobila, slušali stručnjake kako potpuno različito tumače rezultate merenja i savetuju ljude šta treba da preduzmu da bi se zaštitili. Jedni su preporučivali ženama da treba da abortiraju, drugi su imali suprotno mišljenje, ni oko hrane se nisu slagali, kao ni oko bilo koje mere zaštite. Ako dođe do akcidenta, ne smemo sebi dopustiti da se takvo neslaganje ponovi – rekao je profesor dr Bikit.